Patience is a virtue

Kažu. Ili strpljen spašen. Ja ne znam, vjerujem u to, ali je jako, jako teško ostati pozitivan i strpljiv. Ja bukvalno u sebi vrištim, jer ja ne mogu podnijeti više ovu agoniju i čekanje. Skoro niko to ne razumije, a nikome više i ne pričam jer smaram ljude, a garant misle i da lažem da sam prošla za kabinsko osoblje. Mada, briga me za njih, ja ludim.

Ustanem puna nade i pozitivna, otvorim mejl, a tamo ništa. Tako se nadam u jednom momentu, kažem sebi “Znam da će biti, da će se javiti” i onda odmah pomislim da će se javiti za negativnim odgovorom. I onda postanem anksiozna, pravim problem gdje ga nema, ali može biti. I tako u krug. Svaki dan.

I pomsilim kako je ova godina sve gora i gora, taman neki tračak nade, buka, ludilo, sve super i onda ništa. Čekanje, čekanje, čekanje. Znam da ljudi čekaju i dosta duže od mene, ali bar dobiju neke vijesti. Ja sam smakla. Pokušavam da ne mislim o tome mnogo, ali jače je od mene.

Jedino što me malo smirilo sinoć je divni, predivni Rumi. Ja obožavam njegovu poeziju. Nisam bila veliki fan poezije prije. Ali, sam našla divne pisce prije nekog vremena. Rupi Kaur, Nayyirah Waheed, Yrsa-Daley Ward. Predivni, predivni ljudi, tj. žene u ovom slučaju. Zaista, napisano realno do srži, puca sve i boli koliko je realno. Baš onako kako istina treba da bude.

I od malih nogu sam voljela sve svijetske kulture i religije, iako sam odgajana u jednoj, ja svaku poštujem i želim da naučim o svakoj što više mogu. I zaista svijet je jako lijep i zanimljiv, ako znaš kako da gledaš na stvari. Ako znaš da balansiraš između onog što vidiš i onog što te boli kada gledaš sav taj bol i tugu koja je svuda.

I znam da možemo biti bolji, znam da možemo vratiti vrijednosti na pravi put. Sve možemo, teško je, ali zajedno možemo sve. Zar nije dosta tuge, smrti, boli svima? Zašto se svi bave samo svojim egom, gdje je ljubav prema ljudima, životinjama? Želim da budemo bolji ljudi, svi.

I za kraj, znam da bez muke nema nauke. Niko nije ostvario snove dok je trepnuo. Treba dosta muke i padanja, razočaranja i agonije da bi se uspjeh postigao. Vjerujem u to, znam to. To me i drži.

1

Published by

sowhat

You have yourself. That is enough.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *