Mislim da svi u životu imaju osobu sa kojom mogu sve da pričaju. Da ne postoji tema koje ne možemo da se dotaknemo kada pričamo sa tom osobom. Mislim, trebalo bi da svi imaju tu osobu. Ja imam jednu, i sa njim bukvalno o svemu mogu da pričam, a da ne osjećam bilo kakvu barijeru.
A, barijera ima raznih. Sa nekim ljudima ne mogu da raspravljam o religiji i religijskim knjigama sasvim otvoreno i kritički, jer dosta ljudi i danas dan smatra grijehom uopšte preispitivati sebe i religiju kao pojam. I ne samo religiju, homoseksualnost, feminizam i zašto je prijeko potreban ovom društvu, odnos muškaraca i žena, slika žena u društvu. Nažalost, postoji mnogo tema koje su pod plaštom patrijarthata i prosto nisu prihvatljive ni ženama ni muškarcima na ovim prostorima.
Meni juče kaže drugarica “Ti si otrovana feminizmom”. Nisam ja otrovana feminizmom, ne krivim ja muškarce samo, ja krivim i žene što je generalna slika žena loša u svakom segmentu društva. Sve kreće od zajednice koja se gubi, uloge se mijenjaju, a niko ništa ne čini povodom toga. Žene se sve više skidaju, muškarci se sve manje ponašaju kao muškarci, a sve više su okrenuti nekim trivijalnostima. Generalno, ljudi danas više no ikad mare samo za spoljašnjost i površnost. Nisu svijesni da je sve to prolazno, da spoljašnost bez unutrašnjosti ne znači baš ništa. Ono što je unutra, u glavi, u duši, je vrijedno svega. Spoljašnost je nešto što će već sutra biti drugačije.
Ne znam zašto se sve bazira na ljepoti, na tijelu, na odjeći i materijalnom. Šta je sa mozgom u koji najviše vrijedi ulagati? Šta je sa pomaganjem drugima, šta je sa ljubaznošću, intelektom i nastojanju da budemo bolji ljudi? Šta je sa istinskim vrijednostima? Nema ih, danas je to izumrlo očigledno.
Sve je borba, ali moja najveća borba ikad, je borba sa sopstvenim egom. Ego je bespotreban i samo pravi probleme u svakoj situaciji u životu. Ego je taj koji hoće materijalno, ego je taj koji hoće da mu ljudi zavide na uspjehu, ego je taj koji samo govori: “Daj, daj, daj!” Ego je taj koji teži površnosti, spoljašnjosti, trivijalnostima. I mnogo ljudi ne zna da treba da se bori sa tim i mnogo ljudi ne vodi bitku sa sopstvenim egom, jer je kod njih ego već odavno zuzeo cijelu ličnost. Kada ego pobjedi, nema više borbe. Mada, nikad nije kasno.
Ima dobrih, kvalitetnih ljudi, ali oni su svega šaka naspram ovoga što yovemo ljudima danas.
