Learning

Najgore od svega je čekati momenat u kom ćeš saznati kojim putem će tvoj život ići. Da li ćeš ostati u lešu u države ili će ti se snovi ostvariti i otići ćeš tamo gdje si želio, pa makar ti bilo jako teško na početku, navikao bi se čovjek na sve. Kad imaš volju, ne postoji prepreka. Tako ja čekam odluku za stipendije, da znam šta će biti sa mnom. Ne nadam se mnogo, jer ne želim da se sve raspadne, pa i ja. Pokušavam biti neutralna, a za mjesec i malo više, znaćemo sve. Ko je srećnik, a ko baksuz.

S druge strane razumijem ljude koji pokušavaju  da blokiraju osjećaj neostvarenih snova. Svi mi imamo snove, to je realno. Neko zapne da ih ostvari, pa mu se ne da opet, neko jednostavno odustane, a neki samo ostanu snovi. Zbog nemogućnosti, zbog nedostatka želje i volje, zbog prepreka, zbog nečega što ni sama ta osoba ne zna da objasni. Ljudi se stope sa mediokritetom, postanu ogorčeni ili lažno srećni. Život se pretvori u jednoličan put od posla do kuće, brige o porodici i eventualno ljetovanje, koje malo ko može da priušti na našim prostorima.

U međuvremenu se predaju povremenim opijanjem, da se bol za neostvarenim željama bar malo ublaži. Ili nekom drugom obliku izduvnog ventila. Neko se opija, neko se drogira, neko se zabavlja, neko pretjerano vježba u teretani i ko zna šta već. Treba biti blag i razuman prema svijetu danas. Znam da ne treba dozvoliti da ti svako troši vrijeme i živce, ali generalno kada se jedna ovako velika slika sagleda, treba imati malo razmujevanja za sve ljude. I zaposlene i nezaposlene, i za šalteruše, prodavačice, šefove, kolege i prijatelje. Svako svoju bitku vodi, svako želi nešto od života da napravi.

Treba razmujeti ljude koji žele da odu daleko da počnu život i usavrše se, to njih ispunjava. Ne pronalaze se u mjestu i zemlji u kojoj su rođeni, prosto traže svoje mjesto pod suncem i to treba razumjeti. Isto tako treba razumjeti ljude koji žele da ostanu u svojoj zemlji. Tu su rođeni, tu su odrasli, žive, žele da ostvare nešto u svom gradu, svojoj kulturi.

Daj da manje osuđujemo, a više razmišljamo i o drugim ljudima. Svi smo u ovom paklu zajedno, bar malo da ovo učinimo lakšim.

Published by

sowhat

You have yourself. That is enough.

Leave a Reply

Your email address will not be published.