Spinning

Kada sam rekla da se stvari odvijaju onako kako treba da se odvijaju, i kako ponekad na to nemamo uticaja, mislila sam na ovo što mi se dešava. Naprotiv, sve je kako ja hoću, osim činjenice da posao i život u Beogradu možda nisu mogući iz tehničkih razloga. Ali, o tom po tom. Ne treba razmišljati o stvarima na koje ne možemo da utičemo.

Ovdje gdje sam možda je tapkanje u mjestu za nekoga, ali neće tako biti za mene. Počeću volontirati, pa šta god. Borba za stipendiju je i dalje u toku, o tome pričam od početka studija, a ne u poslednjih 10 mjeseci i više. No, sada treba prikupljati dokumenta i sve potrebne papire za to. Šta se mora nije teško, a skoro sve sam usmjerila na taj cilj. Ne vrijedi kada se nešto uradi onako bez veze, zato uvijek ulažem maksimum šta god da radim. I opet mislim da nije dovoljno. Ne znam zašto to mislim, ali uvijek mislim da nisam dala 100%.

Nažalost, život je čekanje nama običnim smrtnicima koji nismo imali sreće da se rodimo u zemlji meda i mlijeka, gdje bi živjeli na lovorikama. Ali, opet svako ima svoj put, a ne postoji ništa što pozitivna energija i upornost ne mogu da ispune. U to vjerujem i time se vodim. Šta će biti ne znam.

Neću da tonem, uradiću šta god mogu, samo da ne bih izgubila svaki vid motivacije i spremnosti. Trenutno je neizvjesno, sa najgorom mogućom riječi “vidjećemo”. Tu riječ mrzim čitav život. A, kad bi čovjek znao šta ga čeka u životu, ne bi ni živio ili bi izabrao samo lijepe i uspješne trenutke.