Measure.

Moja najveća, a istovremeno životna greška je ta što cijeli svijet mjerim prema sebi. Uvijek očekujem da će drugi ljudi da reaguju onako kako ja reagujem. A, dijete zna da to tako ne ide.

Nažalost, kada dođe do određene situacije, ja se uvijek čudim zašto neki ljudi reaguju ili ne reaguju na određeni način. To je niđe veze. Niko nije isti, niko ne može da vidi istu stvar na isti način, niti na način na koji ja vidim određene stvari. Isto tako ne može da reaguje kao ja, ili da se ponaša. To je prirodna stvar, jer nismo svi isti. Ne znam zašto ja pravim od toga nauku.

Ne želim da sebe nešto izdvajam, imam ja dosta mana, nisam ništa posebno. Ali, isto tako mogu da primjetim koliko sam drugačija od ostalih ljudi oko mene. Nisam najpametnija, ali isto tako neke stvari znam bolje od ljudi koji imaju 30+. Konkretno, znam žene u tim godinama koje se ponašaju kao da imaju godina kao ja, a ja se ponašam kao da imam godina kao one.

Ponekad se osjećam kao da imam 52, a ne 22. Rasla sam sa totalno drugačijim stavom od mojih drugarica, vršnjaka. Izvukla sam maksimum iz sebe uz pomoć interneta i knjiga. Nikada me nisu zanimale veze, šeme, momci, izlasci, alkohol i sl. Sve mi je to tako bilo dosadno. Uvijek sam radije ostajala kući gdje sam mogla da naučim nešto novo. Izlazila jesam, skoro uvijek pod ličnom prisilom, jer sam više tip za kafenisanje i šetnju, momci me zanimaju svake druge godine, alkohol sam probala, ali me ne zanima, šeme nikada nisam shvatala, pa ni danas dan, isto kao i prevaru. I sve mi to ima tako malo značenje, i ne shvatam zašto neki ljudi dižu frku i navedeno stavljaju kao prioritet svog života. No, dobro.

Iako sam rasla u tradicionalnom okruženju, obavijenim religijom, patriotizmom i ulogom malog grada koji može jako štetan da bude za ljude u razvoju, ipak sam našla svoj put, čak i kada nisam imala nikoga ko bi me pratio (imam ljude koji me podržavaju u mom nastojanju da proklete snove ostvarim, i to je i više nego dovoljno), ljudi u malom gradu su ispunjeni predrasudama, uskim razmišljanjima, bave se tuđim životom, hrane se tračevima i nesrećom drugih ljudi, zavide na uspjehu i sreći, pljuju dobre, veličaju loše ljude i sve u krug. Najžalivije mi je kada čujem jako mlade osobe kako iznose stavove iz 15. vijeka.

Vjerovatno zbog svih ovih faktora, mjerim svijet po sebi. Očekujem da ljudi rade i reaguju onako kako bih ja u datoj situaciji. A, to nije dobro. Nikako. Ne postoje dva ista čovjeka na planeti. Slični da, ali isti ne.

P.S. “Orange is the new black” je savršena serija! S obzirom na činjenicu da bolest ne bira, ja sam u dva dana spržila prvu sezonu. Fešta.

Published by

sowhat

You have yourself. That is enough.

2 thoughts on “Measure.”

  1. Ja se zanijela u tvoj post da sam sjela na mokru klupu, sad ce ljudi u busu misliti da sam se upisala al mene briga kad znam da nisam 🙂

    Drži se ti svog svijeta a sa svitom ono lipo na distanci;-)

    PS: Opisala si odlično mahalsku palanku,malo ih ima hrabrosti živjeti svoj život.

    Prijavi komentar

    1. Hahahahaha a koja si kraljica! 😀

      Ma, to i radim. Ponekad se osvrnem da uvidim šta se dešava. 😀

      Upravo tako. Svi se brinu šta će ko reći, šta ko jede, gdje ko ide i sa kim. Tužni životi.

      Prijavi komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *