Kažu proljeće. Ovaj grad proljeća nije vidio. Ja ne znam šta je ovo. Da zime nije bilo, pa hajde. Nego je i bilo snijega i minusa. Ali, džaba. Sada su nam se i praznici zamjenili. Van pameti i svake logike.
Nedelje su super ponekad. Meni su lučno jako dosadne, ali su super za odmaranje, za Tumblr, čaj, film ili još bolje knjigu. Ali, ponekad su mi tako dosadne. Smorim se. Hoču sunce i toplo vrijeme, muka mi je od grčenja na hladnom vazduhu.
Na svijetu postoje ljudi koji su hodajuća umjetnost. Ima ljudi koji nose to nešto u sebi, nije to harizma, već neka energija, neka sasvim opčinjujuća energija. To je “ono” kod ljudi koji nisu naročito lijepi, ali su prosto tako inspirativni, tako divni, tako savršeni. Takve ljude obožavam. Neobične momke i djevojke. Ima previše istih ljudi.
Vala baš. I meni je preko glave ovog hladnog vremena, pa i snijega, postoji određeno vrijeme za to. Pravda za sunčane dane i nas što ih čekamo! :Đ
Tačno znam o čemu pričaš 😀 Ima nešto što ih jednostavno čini wooooooow, tako da to utiče na izgled čak i sve je super … Elem, to ne mogu da objasnim 😛
Pa, ja ne znam šta je ovo. Povraća mi se. Gdje je proljeće? 🙁
Ja te razumijem. (Baš čudno!) 😀 To je to. To je “ono nešto” i ćao. Najbolje je kada ne moraš objašnjavati ništa. 😀