Danas sam tako čistila dio sa knjigama sa fakulteta, i naišla na neke stare uspomene i bilo mi je drago što ih imam. Shvatila sam još jednom, da u životu ne treba žaliti zbog nečega što nam se dogodilo, jer nam je tada bilo lijepo, kako god da se završilo, i kako god da je prošlo, vrijedilo je. I najvrijednija je naučena lekcija.
Shvatila sam da iako nisam željela taj fakultet koji sam završila, poprilično skoro, na kraju je ispalo baš ono što želim da budem. Jedno vrijeme sam mislila da to nije za mene, da ja to ne želim. Međutim, baš to želim. To mi je jako lijepo, i volim to. Nadam se da ću uspjeti time i da se bavim sutra.
Ne žalim ni za čim. Nemam razloga. Sve što mi se dogodilo, dogodilo se sa razlogom, i jako sam zahvalna na svemu. Nas svemu što imam, što sam imala, što ću imati. Šta god da me čeka u životu, sigurno će biti nešto što želim, pa u kakvom god obliku došlo. Upravo zbog toga ne polažem određene nade u svoje snove, jer vjerujem da će se sve složiti kad – tad. Ispašće baš onako kako želim, možda malo drugačije, ali ipak hoće. Vjerujem u to, a kažu da je vjerovanje već pola posla.
