Cijeli svijet bruji o sinoćnjim incidentima u Francuskoj. To je normalna reakcija. Nevini ljudi su stradali. Čovjek se muči i radi da bi životario, izađe na večeru ili ode na koncert i dođe neka budala da mu presudi. Sinoć su djeca ostala bez jednog ili oba roditelja, majke bez djece, sestre bez braće, a kao da je neko vodio računa o tome koga ubija i ko će koga nekome oduzeti. Na kraju, ko si ti da nekome oduzmeš život? Odakle ti pravo?
Mnogo mi je žao ljudi koji su stradali. Ali, hajde da pogledamo pravu sliku stvarnosti. Zašto se ne osvrćemo na svakodnevne tragedije u Azijskim i Afričkim zemljama? Zašto se ne molimo za stradale u Bejrutu? Zašto se ne molimo za azilante koji svaki dan stradaju u potrazi za krovom nad glavom? Zašto se ne molimo za ljude koji svaki dan ginu u dugogodišnjem ratu na istoku? Zašto se tim vijestima posvećuje samo jedna rečenica u novinama ili televiziji? Zašto je to svima postala svakodnevnost i nešto na šta smo navikli? “300 ljudi stradalo u napadu u Siriji” svi su kao: ” Jao, opet ljudi stradali. Pa dobro, već smo navikli.” A, svima njima je bomba za dobar dan. A, ko o tome vodi računa? Mediji svakako ne. Tome se jedva pridaje značaja.
Tamo ljudi ginu svakog dana, ali šta to predstavlja svijetu? Ništa. Niko se ne moli za njih. Niko ne pravi medijsku hajku od toga. Jedva i da se provuče negdje u vijestima iz svijeta. A, danas na svakom kanalu udarne vijesti su vijesti iz Francuske. Svi se političari i tzv. stručnjaci skupili da raspravljaju o tome kako to treba najstrože osuđivati. I treba, ne kažem ja. Treba naravno. Ali, čekaj malo. Ko će osuditi silne napade širom planete Zemlje? Zašto se diže buka oko jednog u milion terorističkih napada?
Ne volim ovu selektivnu humanost. Ne volim što su odmah svi uprli oči u jadne izbjeglice. Ne kažem, možda je neko uspio i da se među njih zavuče, ali nisu oni krivi. Oni od toga bježe. Zašto ih Evropske sile gledaju kao zaraženu stoku? Zašto je svijet tako odvratan? I kada će kraj tome? Kada će kraj selektivnoj humanosti i kada će kraj licemjerstvu i ovom jadu? Hajde da smak svijeta dođe u obliku komete koja će nas zbrisati, da prestane ovaj jad i čemer, i ovaj pakao na Zemlji. Hajde da prestanu nevini ljudi da stradaju zbog dva – tri čovjeka koja su odlučila da im zemlje ratuju ili intervenišu. Hajde da prestane ova mržnja između nacija i naroda.
Hajde da malo živimo lijepo, hajde da prihvatimo jedni druge, da se cijenimo, da cijenimo kulture, jezike i religije. Hajde da prestanemo da pravimo još gori scenario za ovaj horor film. Zar nismo svi dovoljno propatili?
