Paranoid.

Možda jesam paranoična stvarno. Ali, kao da sam odjednom uvidjela da su pojedini muškarci stvarno životinje. Još mi je Tumblr potpalio vatru paranoje, i sada sam stvarno uvidjela kakvi su predatori. Okej, znam da su žene lijepe, zgodne, divna stvorenja, jesmo. Ali, to nije razlog da joj dobacuju, zvižde, prate ili ne daj Bože nešto gore. Ne postoji opravdanje za to. I rečenice “Sama je tražila svojom provokativnom odjećom” je nešto najgore na svijetu. Djevojke i žene nose ono u čemu se osjećaju prijatno.

Ne može cura da obuče šorts zato što je sto pedeset stepeni napolju, zato što će dobiti milion pogleda što od pedofila, što od mlađih muškaraca. Nije mi jasan taj koncept. Odjeća za žene nije dizajnirana da bi provlačila muškarce, već da bi se žene lijepo osjećale u haljini, šortsu, čemu god. Ne znam, možda griješim, ali ja se ne osjećam prijatno kada me zagledaju tako. Ne osjećam se prijatno što moram da se okrećem da vidim da li iza mene ide neki muškarac i da li će mi nešto uraditi.

Znam da su i mediji krivi, jer kako smo mi učili “i vijesti ubijaju” sa hronikom i horor pričama o manijacima i silovanju, sve to utiče na nas, na naše roditelje, na sve koji brinu o nama, i čitav život provedemo u strahu od muškaraca i njihovih reakcija ako si u haljinici.

Znam da nisu svi takvi, znam da nisu svi manijaci, da nisu svi predatori. Ali, većina njih poludi i za malim djelićem kože. Ne znam kako to tako. To je prirodno kažu. Sve je individualno, znam. Ima i žena manijaka. Evo, ne znam ništa. Ali, uvijek me strah kada se vraćam sama kući. Zato rijetko izlazim posle 20h. Čini mi se da bih lakše savladala neko čudovište, nego neku budalu.