Sada sam se opet sjetila Kristofera Makandlesa. I uvijek ću biti inspirisana njegovim načinom života i njegovim likom. Samo mi je jako žao što sam knjigu posudila nekome ko je nije nikada ni vratio, evo ovih dana je tačno godina dana, kako moja omiljena knjiga nije sa mnom. Lekcija: nikada nikome ne posuđujte knjige, osim ako niste 100% da će ih vratiti. To je opšte poznato pravilo, ali meni je bilo žao da ne posudim tu knjigu.
“Into the wild” je definitivno moja omiljena knjiga, iako sam zaluđena srednjovijekovnom Engleskom, to nema nikakve veze sa drugim knjigama koje sam čitala i koje volim. Najviše na svijetu volim da čitam, i jedva čekam opet da krenem.
Što se tiče filma “Into the wild” i knjige, razlike su male. To je možda i jedini film koji nije otišao mnogo od knjige. To je i poenta valjda. Jako mi je drago što je Džon Krakauer napisao ovu knjigu i što će Kris tj. Aleks uvijek živjeti i biti sa nama kroz tu knjigu i film, naravno. Tužno je što je jedan takav mladi čovjek završio svoje životno putovanje na takav način. Ali, inspirisaće me do kraja života.
Daniel Norris – profesionalni igrač bejzbola me jako podsjetio na Krisa, i zaista me oduševio. Skromnost posjeduju rijetki ljudi, pogotovo u ovo vrijeme kada je samo novac i materijalno prioritet.
Ovdje ću odma, u komadu 😛
Ja znam da on mene mEže napraviti, al’ … Zaljubih se otkako sam čula glas, a kad sam ga vidjela, uuu 🙂
Što se čitanja tiče, k’o i uvijek, moram da se složim s tobom. Ma ne bih ni za šta mijenjala trenutak kad u glavi vrtiš film, stvoriš sliku likova i kontaš šta će dalje biti i to je sve što postoji 🙂
Film sam skinula, jer nisam prije gledala … Iako me čudi, obično ti kradem kad opišeš nešto dobro:p
Pa, čovjek je stvarno divan. Ja ne znam šta je ono. Glas, stas, ruke, oči 😀 Sveee 😀 Al’ meni nije broj jedan. 😀
Hahaha kad smo već kod toga. Pogledaj i film “The Help”. Fantastičan. Evo, sve mi se plače od neke sreće i tuge. 😀 Divan film. A, vidjećeš Krisa. Kris em što je lijep, em što je pametan, em skroman. Pa, šta čovjek da traži? 😀