Najviše bih voljela da živim u nekim planinskim krajevima, sa dosta šume i prirode. Sa nekim jezerom ili rijekom u blizini. Može i more, ali samo da je na sjeveru. Kako sam starija, sve više volim planinu, a sve manje plažu i more. Volim more, prelijepo je, možda je jedno od najljepših darova prirode, ali planina je planina.
Možda to sve ima veze sa mjesecom mog rođenja, i mojim horoskopskim znakom. Jer je taj znak dio mene. No, voljela bih da živim na sjeveru. Da imam psa, lijep poslić, stančić i dosta, dosta knjiga. Da putujem i možda momak sa polu-dugom kosom, svezanom u punđu, brada od +2 godine :D, umjetnika. Ali, važniji od njega je Frenchie.
Da li će mi život ispuniti taj san, ne znam. Ne znam ni kuda me trenutno vodi, i to je dobro na jedan način. Vidjećemo već.
Juuuuj, što me iznenadi ovaj momak u postu 😛 Ista sam ti … Nadajmo se da će se ostvariti, ne tražimo previše 🙂
btw, totalno sam uz tebe kad’ je riječ o tome da MUŠKARCI KONAČNO OSTAVE PINCETE 😀
i one uske hlače, što se mogu kupiti u svim duginim bojama, ooou
Hahaha može bit’ da je to samo sinoćnja slabost 😀 No, dolazi u obzir, mada ne po svaku cijenu. 😀
Hahaha 😀 Pa rek’o sam. Kad vidim muškarca u žutim pantalonama, sve mi se prevrne. Mislim, obično gejevi eksperimentišu sa bojama, pa nekako to njima pripisujem, a ne ovim tumaljima što su strejt. 😀
Hahahah, joj kralju 😀
Pa u tome i jest’ pro blem. Što više ne znaš ko je gej, ko strejt … Daj malo, pobogu ste. Ipak, najljepšesu ove naše nemoguće ljubavi iz serija i knjiga, mani ovo 😀
Nekako mi je to “maglovita” želja. Može, a i ne mora. 😀
Pa to! Ja jedva čekam neku novu knjigu da pročitam, da upoznam nekog novog fiktivnog frajera. U svakoj mogućoj knjizi nađem frajera! 😀