First.

Nešto me danas Internet ne voli, pa ne mogu da odgledam Hemlock Grove. Ali, biće vremena. Vala nigdje ne gori. Ove godine (a kao tek je počela, a ono sutra 1. februar) sam se maksimalno aktivirala, mada ponekad mislim da bih mogla još nešto, a stvarno nemam gdje da još nešto ubacim. I mnogo mi je drago zbog toga. Plašim se samo da mi koncentracija varira, ali u suštini se dobro pokazala.

Naime, počela sam stručnu praksu na jednom sajtu, i moj prvi dan je prošao i više od dobrog. Modifikovanje i prilagođavanje slika tekstu se čini kao sasvim laka stvar, barem zvuči, ali za početnika je i više nego previše informacija. Skromno – mogu da se pohvalim da su moj prvi modifikovani tekst danas objavili, što je za prvi dan velika stvar. Jako sam srećna zbog toga iako mi je sve djelovalo toliko zbunjujuće, na kraju je ispalo stvarno super.

I lekcija koju učim čitavog života je da se trud i rade uvijek, uvijek isplate. Za sve što se potrudiš na kraju se isplati. To je zaista tako. Jedno vrijeme nisam vjerovala u takve stvari, ali otkad studiram uvjerila sam se da tako nešto postoji. I uvijek sve u životu treba shvatiti kao lekciju i dobro i loše. Iz svake situacije treba izvući lekciju. Bar ja tako radim. Isto tako znam da karma postoji, i skorašnji događaj mi je to još jednom dokazao. Treba voditi računa šta radimo, da li našim postupcima nekoga namjerno vrijeđamo, da li je fer to što radimo. Jer sve, ali apsolutno sve ima svoje posledice. I vrijeme zaista riješava sve. To sve mogu da potvrdim iz ličnog iskustva.

I znam da u srednjoj školi nisam mogla da zamislim da ću biti gdje sam sada ovdje, da ću biti ovo što sam sada, da postajem osoba koja sam uvijek željela biti. I ako to nije razlog sreću i osmijeh svaki dan, ja ne znam šta jeste.