Volim Sci-Fi. Mnogo. Ali, ne u smislu vanzemaljaca i ultra napredne tehnologije, 200 godina unaprijed, robota i letećih automobila. Neee. Volim Sci-Fi u smislu apokalipse, u smislu vampira, vukodlaka, nekih čudnih bića. Razlog tome su: The Walking Dead, Hemlock Grove, The Strain može doću u obzir, mada nisam oduševljena pretjerano. Mogu da se kunem u Walking Dead, jer tu seriju obožavam. Ali, volim i kriminalističke poput True Detective, Lie to me, The Blacklist, Breaking Bad, Sherlock-a i one sasvim neodređene psihološke trilere poput The Wayward Pines. Sasvim nova serija, i odmah mi se svidjela.
Mada ima ljudi koji vole vanzemaljsku Sci-Fi, i to je okej, ja nisam fan. Volim ove druge oblike. Ponekad su i meni neke stvari malo smiješne, ali me to na zaustavlja u namjeri da odgledam seriju.
Anyway, svakim danom mi se sve više sviđa ovo što studiram (čuj studiram, a završavam za dvije sedmice) i sada vidim da nisam pogriješila u izboru. Uvijek sam vjerovala i dalje vjerujem da sve ima svoj put i da tako mora biti, pa se ti nasadi na glavu sad.
Što se tiče života, treba biti optimističan. Koliko god da je loše, koliko god da ne može gore biti, treba biti optimističan i gledati da se nauči lekcija iz svega, jer ništa što je loše ne traje do vijeka. Može trajati deset godina, ali jedanaestu neće. Uvijek je bolje biti optimističan, lako je prepustiti se mislima i negativnosti. To možemo svi da uradimo i da dignemo ruke o svog života, svoje budućnosti, svog napretka.
