Clothes.

Okej, ne znam ni zašto sam odlučila da pišem, jer nemam neku posebnu temu na pameti, ali eto. Bolje išta nego ništa.

Uvijek sam smatrala da je moda iz 50-tih i 60-tih bila najljepša. I za muškarce i za žene. Pođoh da napišem ” Pa, dobro muškarci su i dalje iole priostojno obučeni” i onda se sjetih cvjetnih dezena, dekoltiranih majica i pink pantalona, pa sam na vrijeme stala. Žene su mi bile elegantne u tom periodu, lijepo i prirodno našminkane, nisu se Bog zna koliko utezale, i svoje obline toliko prikazivale. Imale su divne frizure, divnu pin -up šminku. Ma sve su mi bile lijepe.

Za razliku od današnjih žena. Ne zna se da li je haljina kraća ili manja. Sjeva sve i gore i dole, još u skladu sa visokim potpeticama, ma kao sa šipke. Takav izbor odjeće je samo iz jednog razloga: za privlačenje pažnje. I nema dalje. Nema dubljeg objašnjenja. Što kraće i da pokaže što više kože. Da može kako skroz gola, bilo bi super, ali pošto je to već previše, bolje bilo šta.

Ne znam. Ponekad stvarno mislim da sam pala sa Marsa, sa sve ovim Vansicama, starkama, cekerima i košuljama…

A, ni pamet mi nije daleko od Marsa. Evo, ne znam. Ako svijet nije lud, onda sam ja.

Published by

sowhat

You have yourself. That is enough.

2 thoughts on “Clothes.”

  1. I meni su divne zene iz 50-60ih bile. Sto se tice mode vidi se razlika u recimo Svedskoj/Njemackoj i dole u Bosni (HR i Srb) . Ovdje se fura klasika. Ako je kratka suknja onda nema otvoren dekolte. Ako je otvoren dekolte onda su duge hlace. A nije ni sve u tome koliko je u osobi i kako se ponasa.recimo ja kad odem u Bosnu odusevljena sam kako se zene lijepo znaju obuci. Isto tako u Bosni vidim cure koje kao prave one hamburske trotoarke izgledaju. Eh sad kao i ovdje ima tu socialnog statusa, odgoj itd. sto igra ulogu. U biti treba to sve smireno posmatrati i uzivati u razlicitim stilovima, jer toga na zapadu nema u toj mjeri. Ovdje su svi u istoj kalupu i teze da izgledaju kao iz reklame od Ralph Laurena….

  2. Svakako. Ja taj svijet na Zapadu volim nazvati “civilizacija”. Uvijek je i bilo pravilo ako pokažeš jedno, ne možeš drugo. Međutim, kod nas se sva ta pravila ruše. Naravno, ne kažem da su sve takve. Ima izuzetaka dosta, ali često srećem ove prve, pa zapadaju za oko. I slažem se sa tobom, ima dosta toga uključenog u taj stil. I odgoj i mnogo toga, ali opet nekad ni to nije razlog, već prosto “pa tako svi, moram i ja”.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *