Kao prvo, jako je lijepo vidjeti kako napreduje jedna zajednica kao što je ova – Voxxyz. Sve je tako lijepo i sređeno, blogeri često pišu i pišu dosta fino. Dizajn je savršen, sve je moderno, funkcionalno. U poređenju sa prethodnim iskustvima, ovo je savršeno.
Drugo, diplomiraću u roku od mjesec dana ako Bog da. I tek danas sam shvatila koliko je to zapravo važan dio života. U smislu da se jedno poglavlje završava. I to jako brzo se završilo. Ove četiri godine su prošle kao četiri mjeseca. Izgleda mi kao da sam se tek adaptriala, tek navikla na sve te ljude, okruženje, profesore. A, zapravo, tome dolazi kraj.
Izgleda da je u životu sve tako. Sve brzo dođe i sve brzo prođe. I ono što je lijepo i ono što je ružno. Uvijek je najbitnije naučiti lekciju. I treba ganjati svoje snove, ako ništa bar probati. Ako ne uspije, nije smak svijeta.
Već sam spominjala kako smatram da je jedan od najtežih perioda života tinejdžersko doba. Iz razloga što se sve dešava odjednom. Juče si bio dijete, danas si nešto između. Tijelo ti se mijenja, raspoloženja idu gore – dole, mrziš sve oko sebe, svi te nerviraju, sviđa ti se jedan momak koji je kreten, pa ti se svidi drugi koji je fin, prvi put te neko povrijedi, preboliš, počneš ponovo posle nekog vremena, prijatelji dolaze, prolaze i odlaze. Onaj što ti je bio prijatelj juče, danas već nije.
Ali, jednu stvar nikako ne treba izostaviti. Kako je roditeljima u tom periodu. Dođu u situaciju kada njihovo dijete misli da ih mrzi i da su im oni najveći neprijatelji. A, to nije istina. Roditelji su uvijek tu za nas. I kada kažemo nešto ružno o njima, i kada smo fini, i kada nam je loše u životu, kada nema izlaza, i kada nam je super. Oni su uvijek tu. Sve drugo se mijenja, ali oni su uvijek tu.
