Evo sjetih se konačno da imam blog. Nisam imala ni želje ni inspiracije za pisanje, ali evo od juče je imam, pa bi bio red da nešto napišem. Prvo, post će biti dug i drugo, čekam rezultate IELTS-a, koji će biti 14. ovog mjeseca, do tada ću umrijeti od stresa jedno pedeset hiljada puta, ali nema veze. Vidjećemo, ništa ne smijem da prognoziram.
Nešto sam razmišljala o ljudima koji su neljubazni, odvratni, čak i ako se radi o običnom “Dobar dan” kada uđeš u prodavnicu ili kada nekoga nagaziš slučajno u prevozu, šta god. Ali, ima toliko ljudi koji su neljubazni, nervozni, da bi te najradije očima usmrtio na licu mjesta da je ikako moguće. Razumijem ja da naiđu dani kada je čovjek nervozan, nezodvoljan, kada se nešto desi na početku dana i teško je da će dan ispasti super. Ima još mnogo faktora te neljubaznosti, npr. odgoj, nezadovoljstvo privatnim životom, poslom, djecom, šta god. Ali, opet moje mišljenje je da ma šta god da ti se dešava u životu ili tog dana, nema razloga da se dereš na nekoga ili da vrijeđaš nekoga, da budeš neljubazan uostalom.
Ja zaista ne vidim razlog tome. Uvijek sam smatrala da treba biti ljubazan prema ljudima koje ne znaš, pogotovo ako radiš sa ljudima. I jedina stvar koja može da opravda to ponašanje su propali snovi. Neostvareni snovi, nije se poklopilo kako smo željeli, i sve postane crno i odvratno, čovjek izgubi volju za životom, za svim. Jasno mi je i to, ali mi nije jasno zašto bi nešto toliko ozbiljno trebalo da ubije svu dobrotu u meni, svu ljubaznost koju imam i koju sam naučila.
Zašto da loše u mom životu toliko utiče na mene, da mi promijeni mentalni DNK? Nisam još u toj situaciji kada su mi snovi propali, ali neki već jesu, bila sam razočarana što neke stvari nisu onakve kakve sam željela, ali to sam shvatila kao lekciju da možda to nije trebalo tako biti, da ovo gdje sam sad i ovo što mi se dešava i što mi se dešavalo je ispalo odlično. Uvijek nastojim i nastojaću da uočim i naučim lekciju svake situacije. Neke stvari moraju da se prihvate, jer nas nešto drugo čeka.
Sada idem na drugu temu. Imam jedni drugaricu koja mi je kao bila najbolja nekad, i sa njom sam shvatila da godine prijateljstva ništa ne znače, ako to prijateljstvo nije iskreno. Ona nikada nije bila iskren prijatelj. No, to je druga tema. Ona je osoba koja je spremna da te uvjeri u suprotno, čak i ako si ti sam prošao kroz nešto, a ona nije. Recimo, ja kažem kako je na prikazivanju filma bilo mnogo ljudi, puna sala. Ona će reći da nije bilo ljudi, iako ona upošte nije prisustvovala tom događaju, svoju svaki rečenicu zasniva na tome da je neko njen bio prisutan i rekao kako je bilo malo ljudi, nema veze ni ako ta osoba nije prisustvovala, ona će mene da ubjeđuje pola sata kako je bilo malo ljudi, iako sam ja gledala film u sali punoj ljudi. Kako to funkcioniše pitate se? Pitam se i ja čitav život. Na kraju samo kažem: ” Ma ja, dobro. Nije bilo ljudi. Svejedno.” Jer drugačije ne može. Tu osobinu kod ljudi ne mogu da shvatim, dobro je biti tvrdoglav ponekad, ali misliti da si stalno ti u pravu i kada milion puta nisi, to ne mogu da smislim. I tačka.
Meni se kosa na glavi dize od takvih poput nazovi najbolje ti prijateljice, a imam ih nekoliko u zivotu, na neke sam i mogla staviti tacku al znas one sto dobijes i ne trazeci, odmahnem rukom i haj zdravo 😀
Ista sam ti, voljela bih staviti tačku na nju, ali ne mogu. Nekako se znamo čitav život, a i nemam solidan razlog da je iskuliram. 😀
Well, hellooooo 😀
To mora da si “nagodnu” šalterušu našla hahah, ma hej … Totalno je loša furka, ako ti život ide niz brdo, a nisam kriva, popusti. Mada nekako, uvijek su najnadrkaniji ovi što rade sa mnogo ljudi. Tako ja neki dan nazvah stanicu da pitam za autobus, samo sam čekala kad će me poslati gdje sunce ne sija :)))
Ima ljudi to kamenom ne možeš da smekšaš. Nikome nije super, nikome ne ide tačno kako hoće, al’ ne tersaš i fino je kad ti neko uzvrati sa osmijehom, bez nekih gluposti, no ajde :)))
Da li je moguće da si se javila? Mislila sam da si odustala i od ovog čuda. 😀
Hahaha, ma jok. Ovo je komšija matori u pitanju bio. Jes’ vala, nije čitav svijet kriv što si ti nadrndan i što ti je sve otišlo u helać. Boli mene uvo, riješi svoje probleme kod kuće. U pravu si, stvarno mi nisu jasni ti ljudi. Posebno šalteruše, pa aman šta hoćeš? Debilke.
Pa, baš tako. K’o da je toliko teško biti fin. Njima izgleda jeste.
Sretno sa rezultatom. Drzim fige.
Toj prijateljici dok se jednom ne uhvati u krivu odmah na prvu reci u pravu si, tako da te krene uvjeravat kako nije u pravu:-)
Sa ljudim je najgore raditi. Na poslu redovno svima se uvijek pozdravim i nasmijesim( ne iskrivljenim osmjehom) ako mi se ucini draga osoba onda bude bas kez kez, na kraju zahvalim i poželim lijep i ugodan dan. Ali, brate dodju ti nekad nadrdane (uvijek gospođe snobovske) koje misle da su samo one Bogom dane a ne i ostatak ljudske civilizacije pa krenu prati za glupost i ogade ti dan. Iako takvim nesretnim ljudima ne dam da mi unište dan, ipak ne mogi sa onim pocetnim entuzijazam prije kretenuse usluzit sljedeceg klijenta.
Prije, kad bi neko bio prema meni odvratan na salteru osjecam se lose par minuta i onda kažem svog egu pa hudanci ili hudnjaku zafalilo sexa nije to zbog tebe 😀
Hvala ti puno. 🙂 Javiću i ovdje kako je prošlo.
Hahaha, e ta je taktika odlična! 😀 Probaću to.
Vjerujem da je tako. Neki ljudi prosto imaju negativnu energiju i imaju sposbnost da ti upropaste čitav dan. Ali, eto boriš se. I svako bi trebao da pokuša da se bori sa tim da ne dozvoli drugim ljudima da unište dan. I gospođe snobovske su uvijek najveće kretenke i uvijek glume neko ludilo.
Hahahaha 😀 To se pretežno navodi kao razlog njihove neljubaznosti. 😀