Počela sam (tj. završavam knjigu) “U potrazi za Aljaskom”. Pisac me opet uništio, kao i sa prethodnom knjigom. Ovaj čovjek je gori od reditelja The Walking Dead, vazda neko mora stradati. Ono što mi se najviše sviđa kod njegovih knjiga je to što ih svako, u svakom momentu u životu može čitati. I može pronaći sebe u tim knjigama. Bez obzira što pričaju da je on pisac za tinejdžere, ja odbijam da ga svrstam u taj koš.
Znam da ću deset godina pročitati ovu istu knjigu i opet ću se pronaći. Skoro u svakoj knjizi pronađem sebe, ili bar dio sebe u nekom junaku. Apsolutno svakoj. Od “Gordost i predrasude” do ” Put u divljinu” pa sve do istorijskih koje sam skoro čitala. Ne znam da li još neko ima takav osjećaj kada čita, ali ja uvijek imam. I svaki put mi je sve teže da neku knjigu prebolim. Tako da mi se nekad dešavalo da prosto odlutam i da razmišljam danima o knjizi, i to me tako hipnotiše. Ali, to sam ja. Ja to i volim.
Danas sam doživjela prosvjetljenje. Svaki dan sve više postajem Theodore iz filma “Her”. Samo što mi fali softver. Ali, dobro. Mora neko biti i Theodore, ne?
Aaa i meni se sviđaju njegove knjige. Ma danas je nešto kao, ako nije Friedrich Nietzsche* ; nemaš blage veze, čitaš gluposti. K’o svi pripametni, kol’ko sam ja dobila nekakav utisak u posljednje vrijeme …
Inače, prestani da postaješ on, molim te 😛 Znaš da me užasava pomisao da će tehnologija napredovati do te mjere, uuuj. 😀
Ma, on je takav car! 😀 I pravi je gospodin, opušten, pametan, duhovit. Pratim ga i na Tumblr-u i na Instagramu, i presmiješan je. A, knjige su mu fantastične. 🙂 Joj, svi su kao intelektualci, a nemaju pojma šta čitaju. Ako i čitaju. 😀
Hahaha, ma neće bona. Dok je nas koji smo old school, neće na nas uticati. 😀