Yeah, right. Got it. Mhm.

Ne volim ljude koji drže monologe. A, posebno ne volim muškarce koji drže monologe i rasipaju svoju filozofiju u okruženje. Ne mogu to. Samo se isključim i razmišljam o Južnoj Americi, a govorim “Da, da.” “Mhm” “Jes’, jes'” Nekulturno je, znam. Ali, nekulturniji je on što ne zna kada da stane i kada da pusti sagovornika da progovori, nego ja koja mislim ” Gdje se gasiš frajeru?!”. To mi je horor života.

Kad smo već kod horora, ja sam sanjala jedan noćas. Sanjala sam leš oderane kože na zadnjem sjedištu jednog auta, čovjeka koji povraća sos od paradajza, nasilnike kako napadaju mene i moje kolege na nekoj livadi, a ja uzimam viljušku i propadam glavu jednom, a glava mu prazna kao kutija od papira, a ja je uzimam u ruku i cijepam, a iz nje izlazi nešto bijelo kao jogurt. Probudila sam se šokirana u 07.09 jutros. I dalje ne mogu da dođem sebi, niti mogu da smislim šta je uticalo toliko na mene da ja sanjam takve budalaštine.

I poslednje, najveća greška koju ljudi prave je kada misle da se žene sređuju zbog muškaraca. To nikada nije ni bio cilj nas žena. Žene se sređuju, tj. šminkaju, oblače i dotjeruju, prvenstveno zbog sebe pa onda zbog drugih žena, muškarci su na tamo nekom mjestu. Oni su najmanje bitni u cijeloj priči. Ko ovo ne zna, lud je. Jedino kada se žena sređuje zbog muškarca je kada želi da bude primjećena, a jedan od načina sam opisala u nekom od prošlih postova.

Što se tiče prošlog posta, knjigu “Quiet” sam nabavila u pdf formatu, jer je kod nas još nisu preveli. Valjda su naši previše ekstrovertni za tako nešto. 😀

2

Published by

sowhat

You have yourself. That is enough.

16 thoughts on “Yeah, right. Got it. Mhm.”

  1. I ja sam tako mislila…nekad:) Medjutim sada znam da se nisam sredjivala zbog sebe, jer meni je najljepse u pamucnim gacama i majci, neuredno svezane kose i bez sminke…jer da je zbog mene onda bih se i kod kuce montirala kao kad idem van. Ne znam kako ti ali…vecina nas,ako ce druzenje biti samo zensko, zatvorenog tipa, i ohabana trenerka moze proci. Ako su muski u igri…ipak malo drugacija prica 🙂
    Some things we simply do for others. Dressing up is one of them.

    KnjiZa je mrak 🙂 Cak i dizajn omota salje fenomenalnu poruku 🙂 Javi utiske kad zavrsis

    Prijavi komentar

    1. Ne, ne u pravu si. Ako je kućna varijanta, onda i pidžama dolazi u obzir, ali kada se izlazi sa drugim ženama, onda ipak slijedi sređivanje. Mada volim lijepo izgledati i pred gostima. Što se tiče muškarca, ako je pravi, voljeće me i u pidžami i u pantalonama 😀

      Hoću, hvala ti mnogo! 🙂

      Prijavi komentar

  2. Al’ ja da ne držim monologe nikad se ne bih lijepo ispričala 🙁
    Čovjek poželi da vodi inteligentne razgovore, a ne da se da prostiš raspravlja sa…bolje da šutim 🙂

    Tj, da idem monolizirati 😉

    Prijavi komentar

    1. Bas mi uze monolog iz usta! 🙂
      Meni je ovakav nacin pisanja bloga u sustini drzanje monologa samom sebi a i drugima. 🙂
      Sad za sad drzim se svojih prica ne zato sto ne volim filozofirati, zj monolozirati vec sto radije citam tudje monologe poput monologa od krajiskinje, koji su mi izuzetno citljivi i dragi. 😉

      Prijavi komentar

      1. Mislim da se pisanje bloga ne može podvesti pod pojam monolog, više je zapisivanje misli. Ja sam isključivo mislila na monolog koji muškarac vodi pola sata i koji se vrti oko njegove egocentričnosti. 😀
        Pa, ti idi kod nje, pa čitaj 😉

        Prijavi komentar

        1. Ne bih da polemišem na temu šta je blog i kakav moze biti,samo ja često kad razmišljam ili pišem ono o čemu mislim vodim razgovor tj monolog sama sa sobom.:) Moj komentar se nadovezao na komentar krajiškinje i izgleda da je pogrešno shvaćen.Čim sam bacila komentar na tvoj post znači da sam ga i pročitala i da mi se svidio.
          Inače veliki si sretnik ili nesretnik što se tiče tih muških monologa jer ja radim u takvoj okolini gdje nitko ne priča ni sa kim a kamo li sam sa sobom. 😀

          Prijavi komentar

          1. No hard feelings man (girl)! 🙂 Sve je okej. 🙂

            E, to je već druga krajnost. Oni svi “u se i u svoje kljuse” onda? I to treba imati granice, čovjek nije rođen da bi ćutao, lijepo je ćaskati o nekim stvarima. Mada, ja sam radila u licemjernom okruženju, pa je ćutanje tu najbolje riješenje bilo. 😀

            Prijavi komentar

  3. Aaa….sto se onda opet svodi n to da se uredjujem za druge…jer mi nije dovoljno da budem lijepa sebi, tek kad drugi to potvrde (carsija ili gosti), moja ljepota je validna? Omg, its kind of frustrating when you realize that your selfesteem is in the eyes of others >:(

    Prijavi komentar

    1. Daleko od toga. Ne treba nikome potvrda okruženja. To je tek bezveze. Ako se ja osjećam lijepo, onda mi ne treba potvrda čaršije i društva. Boli me uvo vala. Sve kreće od mišljenja o sebi i od toga kako sebe vidiš, druhi ljudi su nebitni. Ja prosto mislim da su žene lijepe i posebne, da imaju, tj. imamo daleko više prednosti od muškaraca i generalno smo ljepše, kako god da okreneš. 🙂

      Ama, neka on priča. Nek’ nije ćumur, al’ nemoj da me ozrači svojim životnim filozofijama, i detaljisanju o svakoj mogućoj temi toliko da se izgubim i ne znam ni šta je rek’o ni šta je htio reći. 😀
      Ja volim komunikativne ljude, oni su super, ali nećemo pretjerivati sa monolozima koji traju pola sata, detaljima i naznakama egocentričnosti u svakoj riječi. Ne mogu takve muškarce. 😀

      Prijavi komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *